Kolodvor i paranoja

...Dobrodosli u jos jedno moje ludilo. To je moj nacin. Drugacije ne znam postati prijatelj. Vi i ne znate da ja pijem s vama dok citate ovo. Neobavezno caskam. Tumacim nogometne utakmice. Razmisljam o Parizu. Ogovaram radnicu u trafici koja mi je prodala isusen duhan. Pricam o svojoj novoj polici za knjige. Zalim se na linjanje svog psa. Zagovaram seksualne slobode i ogranicavanje politickih sloboda. Kunem se da nisam nacist. Bjesnim na korupciju. Satima pricam o hrani. Hvalim svojstva integralnog kruha. Pretvaram se da ne pisem poeziju. Romantiziram putovanje vlakom. Slazem pepeo u pepeljari i onda gnjavim pricom o opsesivno-kompulzivnim poremecajima. Meditiram o blagodatima zdravog zivota. Slavim Mediteran i zivot u njegovom uskom pojasu, a onda kukam zbog nepodnosljive vrucine koja me na trenutke cini razdrazljivim a na trenutke savrseno lijenim, skoro mrtvim....O tome vam govorim. Ja sam kao i vi. Samo pokuA avam preA ivjeti travanj, a da nitko ne pomisli da me treba hospitalizirati i doA ivotno staviti na sedative. Vjerujte, pokuA ao sam naA i rjeA enje, razmotrio sam sve opcije. Ali nije nimalo pomoglo to A to sam priA ao prvoj prolaznici i rekao joj da je volim. Nije mi povjerovala.