Trci Lilit, zapinju demoni

Knjiga Bojana Krivokapica knjizevni je dogaA aj koji nadilazi granice nacionalnog (srpskog) knjizevnog polja. Ova zbirka prica prevazilazi to i doslovno: pisac suvereno prelazi iz jednog stokavskog (srpskog, hrvatskog, bosanskog, crnogorskog) knjizevnog jezika u drugi, kao sto i njegovi junaci lutaju Sarajevom, Zagrebom, Beogradom, Novim Sadom...Pripovjedaci i junaci Krivokapicevih prica odlikuju se suvremenim, dinamicnim, kolokvijalnim govorom koji odgovara dnevnickoj formi vecine ovih zapisa. MeA utim, fragmentarnost i anegdotalnost pripovjedanja samo su prividno posljedica dnevnicke lakoce&quote; pisanja: u procesu citanja citatelj osvjestava kompozicijski smisao montaznih prijelaza i efektnu (najcesce vrlo duhovitu) semanticku povezanost naizgled udaljenih motiva. Lakoca s kojom Krivokapic pise i skace&quote; iz jednog prizora/grada/jezika u drugi, u dojmljivom je kontrastu spram provodnih tematskih fiksacija njegovih prica, a to su: smrt, raspad obitelji, glad, ludilo.Odsustvo patetike u opisu sveprisutnosti smrti kao svakodnevne cinjenice, osobito meA u junacima kojima bi se sirina zivotnih mogucnosti tek trebala otvoriti, cini najuspjelije price ove zbirke vjerodostojno potresnim.